E-građani Moja Uprava Središnji državni portal
Kliknite za više
Hrvatski audiovizualni centar
  Zaklada Kultura nova
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA)
Hrvatski restauratorski zavod

Iz medija
KULTURNA BAŠTINA  >  Dokumentacijske zbirke  >  Zbirka fotografske dokumentacije   >  Galerija  >  Riznica zagrebačke katedrale
RIZNICA ZAGREBAČKE KATEDRALE
 
- kao zaiskrila u Midinu oku, a uistinu stvarana suzama sirotinjskog hrvatskog kmetstva -
               
                                                                                                                              
Fototeka kulturne baštine Ministarstva kulture čuva dvije stotine trideset i šest originalnih, pretežno staklenih, raznoliko dimenzioniranih  negativa, te osamdeset i tri kontakt dijapozitiv filma (sveukupno 319 jedinica) s prikazima predmeta iz riznice zagrebačke katedrale. (*više*) Tek dio od ovih dragocjenosti, što u mah sjedinjuju historičnu činjeničnost, duhovnu uznositost i materijalnu vrijednost, svojim je fotoaparatom još u XIX. st. zabilježio službeni fotograf, tada, Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Ivan Standl. Međutim sustavno fotodokumentiranje predmeta iz riznice zagrebačkog Kaptola započinje 1912. g., odnosno tek nešto više od godine dana nakon osnivanja Zemaljskog povjerenstva za očuvanje kulturnih i historičkih spomenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Posao fotografskog dokumentiranja u cijelosti je povjeren tada mladom no perspektivnom kustosu Arheološkog muzeja i članu Povjerenstva, Vladimiru Tkalčiću[1], koji ga privodi kraju 1916. g., upravo u to vrijeme požrtvovno pristupivši spašavanju crkvenih zvona pred rekvizicijom u ratne svrhe.[2] Fototeka kulturne baštine Ministarstva kulture baštinica je ovog vrijednog materijala posredstvom spomenutog Povjerenstva za zaštitu i očuvanje kulturnih spomenika.
 
Riznica Zagrebačke katedrale gotovo je jednako stara koliko i sama Zagrebačka biskupija, utemeljena 1094. godine. Najstarije rizničke predmete predstavljaju relikvije njenog utemeljitelja sv. Ladislava kralja, primjerice zvonolika misnica skrojena iz Ladislavova plašta[3] te podlaktica njegove ruke u srebrnom relikvijaru. Riznicu katedrale upotpunjava i fundus Metropolitanske knjižnice, koja čuva liturgijske knjige pisane u benediktinskim samostanima južne Francuske, a koje je sobom donio prvi zagrebački biskup Duh, rodom iz Češke.
 
Kako dolikuje biskupiji osnovanoj od samoga kralja, njeni su liturgijski predmeti bili jednako kraljevske provenijencije kao i papinske, što svjedoči o tisućljetnoj vjernosti hrvatskog naroda Svetoj Stolici. No, njeni su darovani predmeti, kako svjedoči Ivan Krstitelj Tkalčić,[4] i „suze sirotinjske“, jer se je blago skupljalo i nabiralo u kovčege bogataša samo žuljevima tadanjega hrvatskoga kmetstva. 
 
Blago darovano stolnoj crkvi bilo je povjereno kaptolu zagrebačkom na čuvanje, a u njegovo ime o njemu je skrbio kanonik čuvar ili custos. Tako kaptolski statut iz g. 1334. određuje da kustos „mora biti oprezan, zajamčen i razborit u čuvanju crkvenog blaga i neoštećeno držati ga, da se ni malo ne ošteti ili da propadne, jer je odredjeno na ures kuće božje, a nabavljeno je ogromnim troškom i izdatci.“
 
U prošlosti zagrebačke biskupije poznata su tako samo dva slučaja da je kaptol zagrebački dozvolio zalaganje pojedinih predmeta, i tada isključivo u svrhu obrane i spasa domovine.[5] No kad je 1880. godine u razornom potresu što je pogodio Zagreb i njegovu okolicu između ostaloga i prvostolnica znatno postradala, dozvolio je tadašnji kardinal Mihalović, uz privolu kaptola, da se iz riznice katedrale „sve one stvari, koje su ili oštećene, ili ne imaju umjetne vriednosti“ prodaju za popravak crkve, što je i učinjeno g. 1886., premda su tada prodane (kako bi se više novca priskrbilo) i neke stvari od znatne starine i vrijednosti.
 
Riznica je vrlo dobro čuvana i osigurana najsuvremenijim sigurnosnim pomagalima. Pa ipak, usprskos svemu tome, jedna i jedina spektakularna krađa ostala je zabilježena u povijesti. Ukraden je, 1927. g., najvredniji izložak – bjelokosni plenarij, koji potječe od prvog zagrebačkog biskupa Duha. Ukrao ga je lažni grof Mirko Pyelik-Inna, koji je stanovao kod zvonara. Budući se predstavljao velikim zaljubljenikom u umjetnine, stekao je vremenom povjerenje domaćina katedrale i imao neograničen pristup umjetninama, pa i onima iz katedralne riznice. Neopazice je načinio duplikat ključeva i izradio kopiju plenarija. Kopija je tako vjerno zamijenila original da nitko u riznici niti posumnjao nije na zamjenu, odnosno krađu. Krađa je, međutim, otkrivena sasvim slučajno: bečki trgovac umjetninama Maks Gluckselig uzaludno je pokušavao od Kaptola otkupiti plenarij za ondašnjih milijun dinara, ali je njegova ponuda uporno odbijana. Boraveći 1929. godine u Bostonu Gluckselig je doznao da je željeni plenarij otkupio tamošnji muzej za polovicu svote koju je on nudio Kaptolu! Vrativši se u Europu trgovac dolazi u Zagreb te posjećuje katedralu. Prve usporedbe s fotografijom originala, koju je donio sa sobom, otkrile su čak pedeset i šest razlika između kopije i originala. Danas se i original i grofova kopija čuvaju u riznici zagrebačke katedrale.       
 
Predmeti iz riznice zagrebačke katedrale u osobitim su prilikama također bili izlagani na pojedinim izložbama, npr. onoj upriličenoj 1873. g. u Beču, na Milenijskoj izložbi u Budimpešti iz 1896. g.[6] i konačno na izložbi posvećenoj upravo rizničkim dragocjenostima zagrebačke katedrale, 1983. g. u Muzejskom prostoru na Jezuitskom trgu.
 
Sačuvano blago riznice zagrebačke katedrale u cjelokupnom svom značenju i vrijednosti predstavlja neprekinuti kontinuitet – posebice jer je srednjovjekovno crkveno kulturno blago na većem prostoru Zagrebačke biskupije[7] uništeno za vrijeme turske okupacije – i ravnopravno parira vrijednim i značajnim zbirkama srednjoeuropske kulturne crkvene baštine od XII. st. do naših dana.
 
 
                        
Priredila: mr. sc. Sanja Grković
 
  
Literatura:
 
1.       Riznica zagrebačke katedrale :  Muzejski prostor, Zagreb, 31. ožujka – 15. rujna 1983. : Kaptol, Zagreb, 5. srpnja – 2. kolovoza 1987., Zagreb, 1987.
2.       Tkalčić, Ivan Krstitelj. Inventar stolne crkve s kraja XIV. i početka XV. st.// Starine JAZU, knj. XIII, Zagreb, 1883.
3.       Razum, S.  Životopis Ivana Krstitelja Tkalčića. // Tkalčić – godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije. 1 (1997)
4.       Riznica zagrebačke katedrale. //Glas koncila, br. 39, Zagreb, 24. rujan 2006.
5.       Pavičić, D. /tekst/; Fabijanić, D. /foto/  Riznica zagrebačke katedrale. //Croatia (putni časopis), Croatia Airlines, proljeće 2004.
6.       Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva : Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979.


 
 
 
[1] Muzeolog, povjesničar umjetnosti i etnograf (Zagreb, 1883.–1971.). Studirao je zemljopis i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; za studijskog boravka u Parizu (1904/5. g.) proučavao je muzeje. Djelovao je u tri zagrebačka muzeja: bio je kustos u Arheološkom (1907.-19. g.) i Etnografskom muzeju, potom ravnatelj Etnografskoga muzeja (od 1927. g.) i Muzeja za umjetnost i obrt (1933.-52. g.)
Osim muzejske djelatnosti promicao je povijest i znanost o primijenjenoj umjetnosti, suvremeni umjetnički obrt i narodnu umjetnost. Objavljivao je članke i studije iz područja povijesti umjetnosti i obrta, muzeologije, arheologije, etnografije i konzervatorske službe. Radio je na očuvanju umjetničkih spomenika u Hrvatskoj. Pored fotodokumentiranja dragocjenosti iz Riznice zagrebačke katedrale, svojim je fotoaparatom zabilježio brojne spomenike gradske i seoske arhitekture, od kojih su neki sačuvani samo na njegovim fotografijama (npr. kapela Sv. Barbare u Karlovcu, 1920. g.)
Za Prvog svjetskog rata spašavao je crkvena zvona, za Drugog, umjetničke spomenike Srba u Hrvatskoj i razne privatne zbirke.
Razvijao je i restauratorsku djelatnost; njegovim nastojanjem osnovana je restauratorska u MUO. Pokrenuo je i uređivao Zbirku jugoslavenskih ornamenata i Etnološku zbirku.
U čast 70. godišnjice njegova života izdana je u Zagrebu Tkalčićev zbornik u dva sveska (1955. g. i 1958. g.)               
[2] Ne samo crkvena zvona nego i mnogi drugi kovinski predmeti u vrijeme Prvog svjetskog rata masovno su bili prerađivani za topovsku municiju.
[3] Misnica je konzervirana u Riggisbergu u Švicarskoj 1986-1988. g.
[4] 1840.-1905., povjesničar, prebendar zagrebačke prvostolne crkve, arhivar Kaptola, od 1882-1896. g. arhivar i knjižničar Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Sudjelovao u radu Društva za jugoslavensku povjestnicu i starine, a za Narodni muzej u Zagrebu skupio veliku zbirku rimskih starina i novca. Osim povijesnih rasprava i članaka objavio je izvore koji se odnose na povijest Zagreba i zagrebačke biskupije. Bio je član JAZU.
[5] Prvi slučaj: 1427. g. kralj Sigismund vojevao je s Mlečanima kako bi im oteo Dalmaciju. Tom prilikom Kaptolu bijaše nametnut neizmjerno velik ratni namet, štoviše čak mu je i priprijećeno da će mu kruna zaplijeniti imanja. Kako bi takav namet mogao podmiriti Kaptol je bio prisiljen Varaždinske toplice, uključujući i cijeli kotar, iznajmiti na više godina; k tome sisačkom kotaru i kmetovima udariti veliki namet. Prigodice nisu izostala niti davanja bogatijih kanonika. Kada sve ne bješe ipak dovoljno morao je kaptol založiti i zlatne kaleže iz stolne crkve, a kada niti sve to nije dostajalo, morao je kaptol od novoveške župne crkve od pohranjenih u kaptolskoj sakristiji 300 dukata uzajmiti 80 dukata i 3 for – i time konačno jedva podmirio ratni namet!
Drugi slučaj: kada su na sultanovu zapovijed 1547. g. svi paše, age i begovi iz svih krajeva sakupiti morali vojsku koja bi pod zapovjedništvom Uleman paše imala udariti na Hrvatsku, a naročito osvojiti Zagreb, Čazmu i Sisak, a kaptol ne imajući novaca i ne mogavši sabrati svoje čete da ih kao posadu drži u navedenim gradovima, izvadi i založi iz riznice stolne crkve jedan zlatni kalež sa zdjelicom, tri zlatna lanca, tri srebrna kaleža sa zdjelicama, srebrnu kadionicu i drugo nekoje srebrno posudje.               
[6] Strepeći pred mađarskim pretenzijama za prisvajanjem kulturnih svojina hrvatskoga naroda, uključujući tu i dragocjene predmete zagrebačke riznice, Ivan Krstitelj Tkalčić odbija sudjelovanje u pripremanju i ustupanju rizničkih vrednota za budimpeštansku izložbu. Iako je Tkalčić odbio sudjelovanje u pripremi budimpeštanske izložbe, sukladno tadašnjoj službenoj politici, dragocjeni predmeti hrvatske kulturne baštine, pa tako i oni iz riznice zagrebačke katedrale, prezentirali su hrvatsku kulturnu baštinu u sklopu hrvatskog paviljona na budimpeštanskoj izložbi.
Tkalčićevu neumoljivost zasigurno je pratilo prisjećanje na događaj iz 1889. g. Tada je tadašnji kardinal Mihailović bio zamoljen iz Pešte da staroobredni misal crkve zagrebačke - pisan latinskim jezikom na pergameni druge polovice XV. stoljeća, troškom biskupa Aleksandra Mikulića uvezan u crveni grimiz, srebrnim i zlatnim kovom okovan - pošalje onamo da se, navodi sam Tkalčić, tobože ondje fotografično snimi slika sv. Jurja, pa dodaje, kao da u Zagrebu nije bilo izvrsnih fotografa.
Na Tkalčićevo upozorenje kaptolu o vrijednosti ovog misala isti nikad nije bio otposlan.
[7] U to vrijeme Zagrebačka nadbiskupija ima još status biskupije.
             
 Riznica zagrebačke katedrale


Najave  RSS
ON-LINE PRIJAVNICE
Pristup informacijama
Fondovi EU
 Kulturne politike i rezidencijalni programi


 
Procedura oslobođenja od plaćanja PDV-a