E-građani Moja Uprava Središnji državni portal
Kliknite za više
Hrvatski audiovizualni centar
  Zaklada Kultura nova
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA)
Hrvatski restauratorski zavod

Iz medija
UNESCO  >  Programska područja  >  Kultura
 
Znatan dio programskog područja kulture odnosi se na očuvanje baštine. Uz očuvanje materijalne (kulturne i prirodne) baštine te ukazivanje na značaj koji baština ima za identitet pojedinog naroda i kulture, ali i za čovječanstvo u cjelini, važnu ulogu imaju podvodna i nematerijalna baština.

Istodobno, ovo programsko područje potiče suvremeno umjetničko stvaralaštvo, a usmjereno je na probleme vezane za kulturne politike, razvoj kulturnih industrija i mreža za prikupljanje informacija na području kulture i kulturnog upravljanja, kulturni razvoj i pluralizam, kulturnu raznolikost, interkulturni dijalog, autorska prava i status umjetnika.

Dokument Srednjoročne strategije 2014. - 2021. na programskom području kulture usredotočuje se na poticanje uključivog održivog razvoja, poticanje interkulturnog dijaloga za približavanje kultura i promicanje etičkih principa, zaštitu, promicanje i prenošenje baštine, poticanje kreativnosti i raznolikosti kulturnih izričaja, očuvanje nematerijalne kulturne baštine te razvoj kulturnih i kreativnih industrija.
 
 
Materijalna baština
 
Od 1972. godine kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine do današnjeg dana na Popis je upisano 1052 dobara (814 kulturnih, 203 prirodnih i 35 mješovitih dobara).
 


Upisana dobra Republike Hrvatske na UNESCO-ovom
Popisu svjetske baštine su:

 
 
 
Careva palača jedno je od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture ne samo po očuvanosti pojedinih izvornih dijelova i cjeline, nego i po nizu originalnih arhitektonskih formi koje navještaju novu ranokršćansku, bizantsku i ranosrednjovjekovnu umjetnost. Dioklecijanov mauzolej je u 5. st. preobražen u kršćansku crkvu. Unutar rimskih zidina nalaze se i romaničke crkve iz dvanaestog i trinaestog stoljeća, srednjovjekovne utvrde te gotičke, renesansne i barokne palače, tvoreći tako harmoničnu cjelinu.
 

Stari grad Dubrovnik (1979.)
 
Dubrovnik, kasnosrednjovjekovni planirani grad na južnodalmatinskoj obali postao je značajnom sredozemnom pomorskom silom već u 13. stoljeću. Premda u velikoj mjeri oštećen zemljotresom iz 1667. godine Dubrovnik je uspio sačuvati svoje prekrasne gotičke, renesansne i barokne crkve, samostane, palače i vodoskoke. Nakon uništavanja tijekom Domovinskog rata Dubrovnik je bio uvršten na Popis ugrožene baštine svijeta UNESCO-a od 1991. do 1998.
 
   
Nacionalni park Plitvička jezera (1979.)
 
Plitvice zahvaljuju svoju ljepotu i nenadmašnu atraktivnost sedri i sedrotvornom bilju. Tvorbom sedre i pregrađivanjem riječnoga korita, nastala je niska od 16 Plitvičkih jezera koja predstavlja veličanstven arhitektonski fenomen prirode okružen gustim šumama u kojima obitavaju medvjedi, vukovi i mnoge druge rijetke životinjske i biljne vrste.
 
 
 
Porečki katedralni sklop naziva se Eufrazijana po biskupu Eufraziju koji je sredinom 6. stoljeća temeljito preuredio katedralu i ukrasio je poznatim mozaicima. Prije Eufrazijeve pregradnje postojale su barem dvije faze ranokršćanskih građevina na istom mjestu. U Poreču je kršćanstvo utemeljeno već u 4. stoljeću te su bazilika, atrij, krstionica i episkopska palača izvanredni primjeri religiozne arhitekture, dok sama bazilika izuzetno spaja elemente klasicizma i bizanta. Apsida je bogato ukrašena figurativnim mozaicima koji predstavljaju jedne od najznačajnijih primjera te vrste u Europi.
 

Povijesni grad Trogir (1997.)

Trogir je izvanredan primjer kontinuiteta grada. Ortogonalni plan ulica ovog otočkog naselja potječe iz helenističkog doba koji su uzastopni vladari nastavili ukrašavati s raznim izuzetnim javnim i stambenim zgradama i utvrdama. Njegove lijepe romaničke crkve upotpunjene su izuzetnim renesansnim i baroknim zdanjima. Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju, remek-djelom majstora Radovana najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.
 


Katedrala Sv. Jakova koja je izgrađena između 1431. i 1535. godine svjedok je bitnih razmjena u području spomeničke umjetnosti između Sjeverne Italije, Dalmacije i Toskane 15. i 16. stoljeća. Tri arhitekta - Francesco di Giacomo, Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac - razvili su strukturu u cijelosti izgrađenu od kamena uporabljajući jedinstvenu tehniku za kupolu katedrale. Rezultat je sklad kamene cjeline, metode slaganja i apsolutne harmonije unutar katedrale.


 
 
 

Starogradsko polje (2008.)

Starogradsko polje na Hvaru upisano je na Popis svjetske baštine kao sedmo hrvatsko dobro u srpnju 2008.  godine, na 32. zasjedanju UNESCO-ovog Odbora za svjetsku baštinu održanog u Quebecu, Kanada.
 
Starogradsko polje na jadranskom otoku Hvaru kulturni je krajolik koji je praktički ostao nepromijenjen od vremena kada su ga po prvi put kolonizirali jonski Grci iz Parosa u 4. stoljeću prije Krista. Autentično poljodjelstvo na ovom plodnom polju, uglavnom uzgoj vinove loze i maslina održalo se od helenističkog vremena do danas. Lokalitet je također i prirodni rezervat. Ovaj krajolik, u kojem se nalaze antički suhozidi i međe, ili manje kamene zgrade, svjedoči antičkom geometrijskom sustavu podjele zemljišta koju su koristili stari Grci, hori, koji je ostao praktički nepromijenjen 24 stoljeća.
 
 
UNESCO-ov Centar za svjetsku baštinu (World Heritage Centre) potiče zemlje u potpisivanju Konvencije za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine; pomaže u očuvanju svjetske prirodne i kulturne baštine; potiče države članice da predlažu dobra za upis na Popis svjetske baštine; potiče države u zaštiti baštine omogućujući tehničku pomoć i stručna usavršavanja; pomaže u promicanju i podizanju svijesti o važnosti svjetske baštine; potiče međunarodnu suradnju u očuvanju svjetske prirodne i kulturne baštine.
 
VIDEO - STAROGRADSKO POLJE


Stećci - srednjovjekovna groblja nadgrobnih spomenika (2016.)



     Na 40. zasjedanju UNESCO-ovog Odbora za svjetsku baštinu, koji se održao od 10. do 20. srpnja 2016. u Istanbulu u Turskoj, Republika Hrvatska je 15. srpnja 2016. godine upisala, zajedno s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom, multinacionalnu nominaciju Stećci - srednjovjekovna groblja nadgrobnih spomenika na Popis svjetske baštine UNESCO-a.
     Odlukom Odbora za svjetsku baštinu na Popis svjetske baštine upisano je 28 nekropola, od kojih je 20 iz Bosne i Hercegovine, po tri iz Srbije i Crne Gore i dvije iz Hrvatske (Cista Provo, Konavle).
     Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici koji su zastupljeni na gotovo cijelom području današnje Bosne i Hercegovine, te dijelovima Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Nastaju u drugoj polovici 12. stoljeća, a intenzivno se klešu i ukrašavaju u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću izrada stećaka postupno nestaje.

 
Republika Hrvatska je obnovila Pristupni popis kulturnih i prirodnih dobara s novim multinacionalnim nominacijama: Venecijanske utvrde od 15. do 17. stoljeća i Bukove šume.


Kulturna i prirodna dobra Republike Hrvatske na Pristupnom popisu UNESCO-a 



 
Pustinja Blaca                                                   Rimski urbanizam na zadarskom
                                                                             poluotoku s monumentalnim
                                                                             kompleksom na Forumu
 
  

                                                                                                             
Kornati s Telaščicom                                       Stara jezgra Korčule
 


                                                                                                               
Hrvatski limes                                                    Primoštenski vinogradi


 
G
rad Motovun                                                    Sjeverni Velebit
 
  
                                                                                                             
Lubenice na otoku Cresu                               Stari grad Varaždin
 


                                                                                                              
Tvrđa u Osijeku                                                 Proširenje Dioklecijanove palače i
                                                                              povijesne jezgre Splita

 
                              
Povijesno urbanistička cjelina Stona s        Burg - Dvorac Veliki tabor
Malim Stonom                                                     
    
 
                          


Lonjsko polje




Venecijanske utvrde od 15. do 17. stoljeća 




Obrazovanje mladih o kulturnoj baštini

Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO pri Ministarstvu kulture zajedno s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta dovršilo je prijevod, tiskanje i prilagodbu hrvatskog izdanja UNESCO-ovog obrazovnog materijala za škole Baština u rukama mladih te organizira seminare za učitelje na temu implementacije udžbenika u hrvatski obrazovni sustav.
 


Nematerijalna baština
 
UNESCO je želio isti koncept proširiti i nematerijalnu baštinu čovječanstva smatrajući ju jednako vrijednom dijelom baštine za koju još ne postoje adekvatni instrumenti zaštite. Usmena i nematerijalna kulturna baština međunarodno je prepoznata kao bitna i vitalna odrednica očuvanja kulturnog identiteta. Njeno očuvanje promiče i razvija kulturnu raznolikost, ljudsku kreativnost te ima značajnu ulogu u području nacionalnog i međunarodnog razvoja promičući toleranciju i prožimanje među kulturama. U današnjem globaliziranom svijetu mnogi izričaji nematerijalne kulturne baštine su u opasnosti od izumiranja, ugroženi standardizacijom, oružanim sukobima, turizmom, industrijalizacijom, ruralnim egzodusom, migracijama i uništenjem okoliša.
 
Nematerijalna baština po svojoj definiciji predstavlja običaje, vjerovanja, znanja, vještine, pojave duhovnog stvaralaštva koja se prenose predajom, a društva, grupe ili pojedinci prepoznaju ju kao svoju baštinu, a manifestira se osobito kroz: jezik, dijalekte, govore i toponimiku te usmenu predaju ili izričaje; folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, mitologije; tradicijska umijeća i obrte; znanje i vještine vezane uz prirodu i svemir; kulturološke prostore gdje se tradicionalne pučke vrijednosti sreću u povećanoj mjeri te mjesta gdje su se pričale priče, održavali sajmovi, svetkovine ili godišnje procesije.
 
Republika Hrvatska ratificirala je među prvima u svijetu UNESCO-ovu Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine i u lipnju 2008. postala članicom Međuvladinog odbora za zaštitu nematerijalne kulturne baštine pri UNESCO-u. 

Na međunarodnom natječaju izabran je znak UNESCO-ove Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine. Među tisuću prijavljenih autora na natječaju je pobijedio hrvatski umjetnik Dragutin Dado Kovačević. Znak je postao službenim znakom UNESCO-a za nematerijalnu baštinu i otisnut je na svim UNESCO-ovim materijalima za nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta.

Prema UNESCO-ovoj Konvenciji za zaštitu nematerijalne kulturne baštine uspostavljena su dva popisa: Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva te Popis nematerijalne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita. Hrvatska je uspostavila i vlastiti Popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara.
 
Nakon predanog i dugogodišnjeg rada Ministarstva kulture koje je koordiniralo stručne timove na sastanku Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, održanog  u Abu Dhabiju od 28. rujna do 2. listopada 2009. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva upisano je sedam hrvatskih dobara nematerijalne kulturne baštine: dubrovačka Festa Sv. Vlaha, dvooglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, godišnji proljetni ophod „Kraljice“ (Ljelje) iz Gorjana, procesija „Za križen“ na otoku Hvaru, godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva i  čipkarstvo u Hrvatskoj (Pag, Hvar, Lepoglava).

Na sastanku Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu održanog u Nairobiju, Kenija, od 15. do 19. studenog 2010. godine, na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva upisana su dva hrvatska dobra nematerijalne kulturne baštine: Sinjska alka - viteški turnir u Sinju i Medičarski obrt s područja sjeverne Hrvatske, dok je na UNESCO-ov Popis ugrožene nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita upisan Glazbeni izričaj ojkanje.

U studenom 2011. Međuvladin je odbor prihvatio hrvatske nominacije bećarac iz Slavonije, Baranje i Srijema te nijemo kolo Dalmatinske zagore. Klapsko pjevanje uvršteno je na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva u prosincu 2012. godine.


Mediteransku prehranu RH je upisala na isti Popis zajedno sa Španjolskom, Ciprom, Grčkom, Italijom, Marokom i Portugalom u prosincu 2013. godine.

Hrvatska nematerijalna kulturna baština uvrštena na UNESCO-ove Popise


Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta
Na sjednici Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu održanoj u Adis Abebi, Etiopija, od 28. studenoga do 2. prosinca 2016. godine, Republika Hrvatska upisala je u UNESCO-ov Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta projekt Očuvanje nematerijalne baštine Rovinja kroz Ekomuzej Batana.


Podvodna baština

Republika Hrvatska aktivno je radila na donošenju Konvencije za zaštitu podvodne baštine te je treća u svijetu ratificirala istu.
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru proglašen je UNESCO-ovim Centrom II. kategorije. Proglašenjem Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru Centrom II. Kategorije, UNESCO-a pružit će se mogućnost obrazovanja na području konzerviranja i restauriranja podvodnih nalaza te razvijanje međunarodne suradnje u tom području kulturne baštine. 
 
 
Kulturna raznolikost
 
Stručnjaci Republike Hrvatske su aktivno sudjelovali u Međuvladinim sastancima za izradu teksta Konvencije za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja, koja je usvojena na 33. zasjedanju Opće skupštine UNESCO-a u listopadu 2005. godine. Dan kulturne raznolikosti 21. svibnja obilježava se svake godine različitim događajima  - okrugli stolovi, konzultacije civilnog društva, koncerti, izložbe, besplatne radionice itd.
 
Republika Hrvatska bila je članicom Međuvladinog odbora za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja od 2007. do 2010. godine.
 

Poticanje umjetničkog stvaralaštva i autorskih prava stvaraoca i izvođača

UNESCO je 1980. godine donio Preporuku o statusu umjetnika, koja do danas ostaje najrelevantniji međunarodni tekst vezan uz položaj umjetnika. Sama Preporuka sadrži odredbe kojima se države potiču na promicanje samog poziva umjetnika, njihove izobrazbe, socijalnog položaja, zapošljavanja, radnih i životnih uvjeta, strukovnih organizacija, itd. Tijekom 1997. godine UNESCO je organizirao Svjetski kongres o provedbi Preporuke o položaju umjetnika, na kraju kojeg je usvojena Završna izjava. Imajući u vidu Preporuku i Završnu izjavu s Kongresa, UNESCO je stvorio Svjetski opservatorij o položaju umjetnika (World Observatory on the Social Status of the Artist) koji je zamišljen kao instrument za razmjenu informacija. Opservatorij je praktična baza podataka za umjetnike i druge umjetničke djelatnike diljem svijeta, a daje pregled i o položaju umjetnika u pojedinim zemljama.


 
Interkulturni dijalog
 
Bitan preduvjet za stvaranje društvenog zajedništva, pomirenja među narodima i mira među nacijama jesu pravična razmjena i dijalog među civilizacijama, kulturama i narodima temeljeni na međusobnom razumijevanju i poštivanju te jednakom dostojanstvu svih kultura.
 
Ovu inicijativu pokrenuli su Ujedinjeni narodi u sklopu globalne inicijative Savez civilizacija. Unutar šireg okvira interkulturnog dijaloga koji obuhvaća i međureligijski dijalog, poseban naglasak stavlja se na primjere dobre prakse za poticanje kulturnog pluralizma i inicijative koje ističu ulogu kulture, koja može biti sredstvom pomirenja u ratnim i poslijeratnim situacijama putem kulturne baštine, kao i zajedničkog prostora za razmjenu kroz svoj program Putovi dijaloga.
 
 
Godina 2010. je proglašena Međunarodnom godinom približavanja kultura.
 
 
Kulturni turizam
 
Koncept kulturnog turizma danas je prepoznat kao jedan od najperspektivnijih u planiranju razvitka područja s velikim kulturnim i prirodnim potencijalima, a u tome posebno mjesto zauzimaju dobra na Popisu svjetske baštine. Stoga je pravilno upravljanje i iskorištavanje kulturnih i prirodnih resursa, važnosti koju turizam ima u povijesnim gradovima, kao i svijest o potrebi zaštite baštine općenito, jedno od najvažnijih pri planiranju razvitka na takvim područjima.
 
 
 
 

Najave  RSS
ON-LINE PRIJAVNICE
Pristup informacijama
Fondovi EU
 Kulturne politike i rezidencijalni programi


 
Procedura oslobođenja od plaćanja PDV-a