E-građani Moja Uprava Središnji državni portal
NSPC

godišnje izvješce
Kliknite za više
Hrvatski audiovizualni centar
  Zaklada Kultura nova
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA)
Hrvatski restauratorski zavod

Iz medija
Iz medija  >  Intervjui  >  ARHIVA  >  B. Biškupić: Nisam Sanaderov Pašalić
Ministar kulture Božo Biškupić među ljudima je od najvećeg povjerenja premijera Ive Sanadera. Zbog njegove bliskosti s premijerom, kojeg vrlo često prati i na putovanjima po Hrvatskoj i inozemstvu, Biškupić je već prozivan i kao Sanaderov Pašalić, ministar vanjskih poslova u sjeni, a navika da svojim fotoaparatom ovjekovječi događaje kojima prisustvuje priskrbila mu je i nadimak Sanaderov osobni fotograf. U svijetu vjerojatno nema primjera da je ministar kulture jedna od ključnih figura u državi.
 
- Istini za volju, današnji grčki premijer Kostas Karamalis sve donedavno je bio i premijer i ministar kulture, nekadašnja kanadska ministrica kulture Sheila Coops bila je i potpredsjednica Vlade a vjerojatno ima još sličnih primjera. Uopće se na smatram ključnom figurom u državi a pogotovo nikad nisam čuo da me netko usporedio s Pašalićem. Kad je riječ o povjerenju, bilo bi najbolje kad biste premijera pitali o razlozima. Vjerujem da su to moj rad, ponašanje i političko djelovanje od 1990. godine do danas. Upoznali smo se početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme kad je dr. Sanader bio književni urednik u Splitu, a ja sam u Zagrebu uređivao likovne monografije.
 
Jeste li već tada razgovarali i o politici?
           
- Jesmo. Sastajali smo se u zagrebačkoj galeriji Šira u Preradovićevoj ulici te ponekad razgovarali i o politici i o situaciji u društvu. Bili smo nezadovoljni stanjem u bivšoj državi i istomišljenici kad je riječ o Hrvatskoj i njezinoj budućnosti. Mene je u to vrijeme mučilo na koji način promovirati nacionalnu kulturu. Već od 1972. godine bavio sam se bibliofilskim izdavaštvom i trudio se da različite "Europe" čuju i prepoznaju hrvatsku pisanu riječ, ali i likovni izričaj hrvatskih umjetnika.
 
    
                       
Uvodna urednička riječ
 
Mi smo kolege jer vi ste dugo godina glavni urednik Glasnika HDZ-a.
- Da, to je povremeno glasilo o životu naše stranke. Mislim da je dobar otkad ima novi grafički izgled.
 
Radite i intervjue s vodećim ljudima HDZ-a.
- Rijetko, moja je uvodna urednička riječ.
 
Je li se netko od kolega žalio da ste mu u intervjuu postavljali previše provokativna pitanja?
- Dosad se nije nitko žalio. Ja sam tolerantan čovjek i nikome ne želim ništa nametati.
 
Biste li voljeli da hrvatske novine pišu poput Glasnika HDZ-a?
- Ne. Uloga je Glasnika informiranje članova o radu HDZ-a i zbog toga se ne prodaje, već se dijeli članovima. Veliko, brojno članstvo HDZ-a mora se informirati o radu stranke.
 
HDZ se i nema razloga žaliti na medije jer su vam uglavnom skloni.
- Ne žalimo se. Jedino što želimo jest objektivno izvještavanje. Mediji moraju zadržati neovisnost i mislim da je svakom ozbiljnom političaru jasno da je prošlo vrijeme kad se, kao nekad u socijalizmu, miješalo u uređivačku politiku. Mislim da je to stvar prošlosti.
        
Čovjek od kulture
 
Vi ste bili u tadašnjem Republičkom SIZ-u za kulturu koji je 1989. godine sufinancirao Sanaderovu knjigu Fenomen parfema.
 -To je odlična knjiga, ali ja sam u RSIZ-u bio delegat i među brojnim naslovima tadašnje povjerenstvo sufinanciralo je i tu knjigu.
 
Kako ste u razdoblju komunizma uspjeli tako visoko dogurati, a da niste bili član SK?
- Točno, nikad nisam bio član SK. U RSIZ sam pozvan po hrvatskoj liniji kako bih pokušao promovirati neke važne projekte. Ne smatram da sam time visoko dogurao.
 
Kakav je dojam Sanader na vas ostavio u prvim kontaktima, jeste li u njemu već vidjeli budućeg političara?
- Tada sam ga uglavnom percipirao kao čovjeka kulture, ali bio je vrlo razborit u razgovorima što smatram i danas kao važnu karakteristiku dobrog vođe.
 
Jeste li se i tijekom devedesetih družili sa Sanaderom?
- Naravno. U mojem prvom mandatu ministra kulture čak smo i usko surađivali na važnom projektu postavljanja spomenika ocu hrvatske književnosti Marku Maruliću u Zagrebu.
 
I u prošlom ste desetljeću vas dvojica dijelili političke stavove?
- To je točno. U to je vrijeme HDZ bio vrlo slojevit pokret, a zalagali smo se da bude moderna europska stranka demokršćanske orijentacije, što je nakon 2000. g., kad je dr. Sanader došao na čelo stranke, HDZ i postao.
 
Što ste mislili kad je Tuđman potjerao Sanadera s mjesta predstojnika svojega Ureda?
- Predsjednik Tuđman nikoga nije pitao kad je donosio odluke niti sam tada bio u poziciji da me se pita.
 
                 
Nakon loma do vlasti
 
Je li mu to bila loša odluka?
- Mislim da je.
 
U jednom razdoblju vi ste bili uz Ivića Pašalića. Na sjednici vrha HDZ-a u listopadu 1998. godine, kad se raspravljalo u frakcijskim borbama, vi ste se usprotivili micanju Pašalića s dužnosti Tuđmanovog savjetnika za unutarnju politiku i stavljanje za savjetnika za BIH, čime bi ga se bitno degradiralo.
- To nije točno. Na tom sastanku raspravljalo se ne samo o Pašaliću, već i o Hrvoju Šariniću i Franji Greguriću. Nisam tada bio ničiji odvjetnik već sam se rukovodio isključivo interesom stranke. Na sastanku sam govorio da nije vrijeme za tako velike promjene u stranci, a povijest potvrđuje da je i predsjednik tako mislio. Moja procjena je bila da bi došlo do velikog poremećaja unutar stranke prevagom lijevog ili desnog krila i da nije vrijeme za tako velike lomove. Prijetio nam je, na primjer, gubitak većine u zagrebačkoj gradskoj skupštini.
 
Taj ste lom samo odgodili za nekoliko godina.
- Ako mislite na stranku, onda da, iako je do loma ipak došlo zbog izbornog poraza.
 
Možda ste izgubili izbore baš zato što situaciju u HDZ-u niste prelomili još 1998. godine.
- To je vaša pretpostavka. Lom se dogodio, u tome je stranka profitirala izborom novog predsjednika, proeuropskog političara dr. Sanadera.
 
Jeste li imali kakvu ulogu u njegovom izboru?
- Nisam imao nikakvu posebnu ulogu u njegovom izboru. No, nakon što je postao predsjednik, ponudio sam mu svoju suradnju s namjerom da pomognem. Moje znanje stranih jezika pridonijelo je da me predsjednik zaduži za poslove međunarodnog tajnika.
 
              
Zadužen za vjerska pitanja
 
Kad je Sanader postao premijer, opet ste dobili resor kulture i privilegiju da stalno putujete s njim. Rijetko Sanader ide negdje bez vas.
- Nije baš tako rijetko. Šira javnosti je neupućena pa ne zna da sam na dio tih putovanja išao u svojstvu međunarodnog tajnika HDZ-a i ministra kulture premda sam, naravno, posao obavljao za Hrvatsku, a ne samo za stranku. Uvijek sam koristio priliku kako bih nešto učinio za hrvatsku kulturu i u tome sam uspijevao.
 
Tko vam plaća troškove kad putujete kao međunarodni tajnik HDZ-a?
- Stranka.
 
Da sad odemo u računovodstvo HDZ-a, tamo bismo našli sve vaše račune?
- Apsolutno. Ali ističem da uvijek obavljam dva posla, međunarodnog tajnika HDZ-a i ministra kulture. Usto sam zadužen i za vjerska pitanja pa sam se, primjerice, nedavno u SAD-u sastao i s predstavnicima židovske zajednice. Kao predsjednik Vladinog povjerenstva za vjerske zajednice bio sam neki dan u Bratislavi na skupu Europske pučke stranke o dijalogu s pravoslavnom crkvom.
 
Jeste li medu drugim ministrima osjetili ljubomoru prema vama zato što toliko putujete sa Sanaderom?
- Nikada za ove tri godine nisam primijetio ljubomoru. Medu ministrima postoji veliko zajedništvo i sloga.
 
Ni ministrica vanjskih poslova Kolinda Grabar-Kitarović nije ljubomorna na vas? Vi ste puno više sa Sanaderom u inozemstvu nego ona. Znalo se dogoditi da ste vi i Sanader u nekoj od svojih međunarodnih misija, dok ministrica vanjskih poslova na Susku otvara vodovod.
- Ona izvrsno obavlja posao ministrice vanjskih poslova i u to se ne miješam, ali izvrsno surađujemo. Vodovod je otvarala kao predsjednica HDZ-a u Rijeci na Susku, to je njezin kraj.
 
Niste li vi ministar vanjskih poslova u sjeni?
- Ne, ministar sam kulture i nastojim predstaviti hrvatsku kulturu u svijetu, u čemu sam, vjerujem, uspješan. Izvrsno se slažem s ministricom vanjskih poslova.
 
                      
             
Hrvatska sigurno u EU
 
Ali ispada da ste vi jaći od nje u međunarodnim kontaktima pa češće putujete s premijerom nego ministrica čiji su resor vanjski poslovi.
-   To se vama čini. Ministrica vanjskih poslova sastaje se sa svojim kolegama, a ja kao međunarodni tajnik stranke sa svojim kolegama, sve s namjerom promicanje Hrvatske i njezina boljitka.
 
Jeste li nekad poželjeli biti ministar vanjskih poslova?
- Nije ovdje riječ o željama. Kao člana stranke, predsjednik Tuđman pozvao me već 1990. godine da se uključim u aktualne političke tijekove. Prihvatio sam mjesto u tadašnjem Ministarstvu kulture i prosvjete kojem je na čelu bio akademik Vlatko Pavletić. Nakon Oluje, poslije izbora 1995. godine, predsjednik Tuđman pozvao me da preuzmem mjesto ministra kulture u Vladi premijera Zlatka Mateše. Jednaku čast, ali i povjerenje, iskazao mi je sedam godina kasnije premijer dr. Ivo Sanader uključivši me kao ministra kulture u svoju Vladu.
 
Mnogi tvrde da ne putujete samo previše, već da je i Sanader češće u inozemstvu nego u zemlji i da Vlada zapravo ništa ne radi.
- Mislim da su očiti rezultati premijerovih putovanja. Sigurno ćemo ući u EU i NATO. Ugled Hrvatske porastao je u svijetu i danas smo vodeća zemlja u regiji. Brojni sastanci s vrhunskim svjetskim političarima, npr. francuskim predsjednikom Chirakom , njemačkom kancelarkom Merkel, britanskim premijerom Blairom, s predsjednikom SAD-a Bushom, susret s papama Ivanom Pavlom II. i Benedicktom XVI., pokazuju da je premijer Sanader čovjek kome Europa i svijet vjeruju kao uostalom i predsjedniku Mesiću. A podsjećam vas da je ova Vlada smanjila naslijeđeni deficit državnog proračuna sa 6,5 na 3 posto i na taj način već sada zadovoljila mastriške kriterije. Rezultati rada premijera vidljivi su u svijetu i domovini.
 
Kazali ste da je Tuđman sam odlučivao, sluša li Sanader koga?
- Sluša pobjednički tim kome je na čelu. Vlada djeluje vrlo harmonično. U Matešinoj vladi uži su kabinet činili samo potpredsjednici, a u Sanaderovoj svi ministri. Sami zaključite gdje ima više demokracije.
 
Znači, ugodnije vam je raditi u ovoj nego u Matešinoj vladi?
- Priznajem da je.
 
             
              
Dobra riba na Braču
 
Smetaju li vas primjedbe da zapravo u Vladi postoji samo Sanader, dok ste vi ostali ministri obični patuljci od kojih nema veće koristi?
-To je nečija kriva percepcija. Mislite li vi da su ministri obični patuljci a ne stručnjaci za svoja područja?
 
Mislim da mnogi ministri i nemaju baš neku političku težinu.
- Ne samo da imaju političku težinu, već su i vrlo stručni za resore kojima su na čelu. Spomenut ću samo potpredsjednicu Jadranku Kosor ili ministricu Marinu Matulović Dropulić a mogao bih i cijelu Vladu.
 
Navodno samo vi i Marina Matulović-Dropulić možete bez kucanja ući k Sanaderu?
 - Potpuno netočno. K premijeru se uobičajeno najavite njegovoj tajnici. Inače, nijedan ministar nije preferiran, a u svako doba dana svaki od nas može kontaktirati premijera. Nema hijerarhije među ministrima.
 
Družite li se i privatno sa Sanaderom i nekim ministrima?
- Puno radimo, ali se i družimo kad imamo vremena. Na primjer, ljeti k meni na Braču u vrijeme godišnjeg odmora svrate kolege koji ljetuju u blizini pa spremimo neku dobru ribu. Radna atmosfera u Vladi je jako dobra. Napetosti može biti samo u vrijeme kad se usvaja državni proračun - tada je ministar financija Šuker na jednoj strani, a svi mi ostali ministri na drugoj strani jer svatko želi više sredstava za svoj resor, što je i razumljivo.
 
S obzirom na to da vam je tako lijepo u Vladi, bit će vam sigurno žao kad izgubite iduće parlamentarne izbore.
- Čvrsto sam uvjeren da će HDZ dobiti izbore.
 
Nedavno se Sanader nije baš pokazao velikim demokratom kad je tijekom sjednice Vlade onako grubo oduzeo riječ sisačkom gradonačelniku.
- Uvijek prije početka sjednica Vlade koje se održavaju izvan Zagreba protokolarno na njima govore domaćini, župan i gradonačelnik. Na sjednici mogu govoriti samo članovi Vlade. U Sisku se prvi put dogodilo da su gosti za vrijeme same sjednice uzeli riječ samoinicijativno. Kako bi to bilo da vi dođete u Sabor i s galerije uzmete riječ.
 
Ovdje se ipak radilo o gradonačelniku i članu vaše stranke.
- Bez obzira. Premijer je s pravom oduzeo riječ gradonačelniku koji je čak počeo polemizirati s ministrom. Sjednica Vlade ipak nije Hyde park.
 
 
                                
Fotografije za zadovoljstvo i dokumentaciju
      
 
 Kako ste postali Sanaderov osobni fotograf?
- To je sasvim pogrešna predodžba. Skoro pedeset godina bavim se fotografijom, još kao gimnazijalac počeo sam fotografirati. Napravio sam u životu puno tisuća fotografija, ali sada kad sam ministar to je drugima postalo zanimljivo. U zadnjih šest godina zabilježio sam doista puno događaja.
 
Navodno ćete uskoro imati izložbu?
- Neću. Ne fotografiram za javnost, nego za dokumentaciju i svoje zadovoljstvo. Doduše, pitali su me za objavu nekih mojih fotografija u medijima, ali za to nisam zainteresiran.
 
Razmjenjujete li iskustva s fotoreporterima?
- Vrlo ih rado pitam za savjet i oni su mi uvijek spremni pomoći. Sa simpatijama gledaju na taj moj hobi, a mnoge sam i snimio u susretima.
 
Ne ljute li se možda na vas kad se gurate s njima da zauzmete što bolju poziciju za snimanje?
- Većina mojih fotografija nastala je kad fotoreporteri odu i započne događaj.
 
Onda vama posebno poziraju?
- Nitko mi posebno ne pozira, fotografije su radne i dokumentarne.
 
Što je to piksel?
- To je točkica, što je više piksela gušći je raster i fotografija je kvalitetnija.
 
 
DRAŽEN CIGLENEČKI
 
Najave  RSS
ON-LINE PRIJAVNICE
Pristup informacijama
 
Fondovi EU
 Kulturne politike i rezidencijalni programi
 
 
Croatian literature