E-građani Moja Uprava Središnji državni portal
NSPC
Kliknite za više
Hrvatski audiovizualni centar
  Zaklada Kultura nova
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA)
Hrvatski restauratorski zavod

Iz medija
Iz medija  >  Ministarstvo kulture u medijima  >  Vraćen dug desetljećima prešućivanom umjetniku
RETROSPEKTIVA JOZE KLJAKOVIĆA OTVORENA U ČETVRTAK U GALERIJI KLOVIĆEVI DVORI

Četrdeset godina nakon smrti Joze Kljakovića (1889. - 1969.), nekoć slavnog, a danas zaboravljenog slikara, ilustratora, karikaturista i pisca, u četvrtak je u prepunoj Galeriji Klovićevi dvori otvorena prva retrospektivna izložba s više od sto djela sakralne i svjetovne tematike, prikupljenih iz niza domaćih i stranih institucija te privatnih zbirki.
 
 

FOTO: VJESNIK


Uz umjetnički opus, na izložbi je predstavljen i arhivski materijal: fotografije, rukopisi, korespodencija, kao i katalozi najznačajnijih Kljakovićevih izložaba, koji dočaravaju bogatu i premalo poznatu biografiju toga desetljećima prešućivanog umjetnika.
  
Otvarajući izložbu, državna tajnica u Ministarstvu kulture Nina Obuljen istaknula je činjenicu da danas stojimo pred nepoznatim opusom Joze Kljakovića, koji je za razliku od svoga suvremenika i prijatelja Ivana Meštrovića ostao na marginama stručnoga interesa.
 
Zagrebačka dogradonačelnica Jelena Pavičić Vukičević osvrnula se na najplodnije Kljakovićevo razdoblje koje je umjetnik proveo u Zagrebu, ispunivši monumentalnim kompozicijama crkvu Sv. Marka, Gradsku vijećnicu, Hrvatsku gospodarsku komoru i druge institucije. Prema riječima ravnateljice Galerije Klovićevi dvori Vesne Kusin, retrospektivna izložba je poticaj da se redifinira Kljakovićevo mjesto u hrvatskoj povijesti umjetnosti u kojoj je dosad bio popratna pojava.
 
Složeni projekt kojega je kustosica Klovićevih dvora Petra Senjanović pripremala dvije godine potaknule su dvije važne obljetnice: 120. godišnjica rođenja i 40. godišnjica smrti umjetnika kojega su nepokolebljivi politički i životni stavovi odveli u emigraciju (Rim i Buenos Aires) iz koje se vratio star i bolestan, ali odan hrvatskom narodu, kojemu dva tjedna prije smrti ostavlja svoju kuću na Rokovom perivoju, biblioteku, stilski namještaj i slike, kao i umjetničke predmete koje je posjedovao. Na žalost, Memorijalna galerija kakvu je želio, nikada nije zaživjela na Rokovcu, navela je autorica izložbe Petra Senjanović.
 
Retrospektivna izložba u Galeriji Klovićevi dvori jedinstvena je prilika za upoznavanje stvaralaštva toga nemirnoga, kozmopolitski formiranog umjetnika, školovanog po europskim metropolama, gdje se družio s istaknutim ličnostima svoga doba. Slike mediteranskog ugođaja, s prizorima iz težačkog i ribarskog života, poveznica su s Kljakovićem rodnim krajem. Prve poticaje za bavljenje slikarstvom umjetnik je dobio od kućnog prijatelja, poznatoga arheologa don Frane Bulića, s kojim je obilazio ruševine antičke Salone. Tragovi tisućljetne helenske, rimske i starokršćanske prošlosti kojima je obilovao Solinski zaljev, zaživjet će kasnije na slikama, freskama i mozaicima umjetnika od kojega su mnogobrojne crkve naručivale monumentalna djela.
   
Među ostalima, to su crkva sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu, crkva sv. Eustahija u Dobrinju u Boki kotorskoj, crkva sv. Martina u Vranjicu, crkva sv. Marije u Biskupiji kod Knina te Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu.
     
Budući da je riječ o nepokretnoj baštini, ta su djela prikazana kroz projekcije i fotografske reprodukcije, a prezentirana su i neka od monumentalnih slika koja je Kljaković radio za određene interijere.
   
Ciklus rodoljubnih tema predstavljaju “Robinje” koje evociraju venecijansku prodaju dalmatinskog roblja Saracenima te “Uskoci, goli senjski mornari koji se noću otiskuju na pučinu kako bi presreli turske ili venecijanske brodice. Vjekovna hrvatska težnja za slobodom jedna je od ključnih tema umjetnika koji je vlastitu slobodu - da misli, piše i osjeća protivno prevladavajućoj struji - skupo platio, živeći daleko od obitelji i domovine.
 
Kljakovićeve nevolje započinju 1941. godine, na vrhuncu njegova umjetničkog i pedagoškog djelovanja. Bio je pripadnik slavne i krizmatične generacije profesora (uz Babića, Meštrovića, Krizmana, Becića, Kršinića, Tartagliu…) koja je nastavi pristupala na liberalan način. O atmosferi na Akademiji najbolje svjedoči Kljakovićeva karikatura koja prikazuje povorku golih profesora.
 
U vrijeme kad je trebao ubirati plodove neumornog rada, Kljaković doživljava nezasluženi politički progon. Zajedno s Ivanom Meštrovićem osumnjičen je za djelovanje protiv NDH i utamničen, što će ostaviti trajne posljedice na njegov životni i umjetnički put. U zatvoru doživljava i prvi napadaj sljepila, a nakon četiri mjeseca pušten je u kućni pritvor i zabranjeno mu je društveno djelovanje.
 
Nije mu dozvoljen ni odlazak na Venecijanski biennale, na kojemu njegovo platno “Bičevanje” doživljava veliki uspjeh. Kljaković ipak dobiva dozvolu za odlazak u Rim, gdje započinje rad na jednom od tri mozaika na pročelju zgrade Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Potom odlazi u Buenos Aires, u kojemu provodi devet godina. U Argentini mu se jako pogoršava vid, pa se manje bavi slikarstvom, a više pisanjem. Objavljuje autobiografsku knjigu “U suvremenom kaosu” u kojoj kritički progovara o Titu i komunističkom režimu.
 
Pritisnut zdravstvenim i financijskim razlozima vraća se u Rim, a potom, dvanaest godina kasnije, sljepoća i starost dovode ga u domovinu, gdje ubrzo umire. Kljakovićeva neobična sudbina prikazana je i u HRT-ovom dokumentarnom filmu redateljice Milke Barišić, koji se prikazuje na izložbi, a dodatni uvid u njegovo stvaralaštvo pružit će izložbe što se otvaraju u Memorijalnoj zbirci Joze Kljakovića na Rokovom perivoju i Atelijeru Ivana Meštrovića.
 
U panteonu hrvatskih besmrtnika
 
Na izložbu su stigle i dvije slike iz znamenite crnogorske barokne crkve sv. Eustahija u Dobroti, za koju je Kljaković izradio 12 monumentalnih platana. O zadovoljstvu naručitelja najbolje govori izjava kotorskog biskupa Pavla Butorca da se radom u Dobroti Kljaković uvrstio u panteon hrvatskih besmrtnika. Izrada freske iza glavnog oltara trebala je biti povjerena istom majstoru, ali taj je zadatak, desetljećima kasnije, ispunio slikar Edo Murtić.
 
Mozaici na privilegiranoj lokaciji
 
Zgrada Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, smještena uz Augustov mauzolej, na privilegiranoj povijesnoj lokaciji, jedan je od simbola modernog Rima. Tri Kljakovićeva mozaika, izrađena u vatikanskoj radionici, smještena su na posljednjem katu pročelja zgrade, odakle privlače poglede rimskih stanovnika i turista. Kljaković je tridesetak godina bio povezan sa Zavodom, u kojemu je neko vrijeme i živio. Umjetnikove slike iz rimske zbirke po prvi put su, za potrebe izložbe, predstavljene izvan zidova Zavoda.
 
Rekli su:
 
JOSIP BRATULIĆ, akademik:
Dugo sam očekivao ovu izložbu jer je bilo krajnje vrijeme da se njegova djela vrednuju na ovakav način. Sjajan je bio kao crtač i kao slikar i ovo je za mene prava svečanost.
 
BARBARA VUJANOVIĆ, kustosica atelijera Meštrović:
Čestitka kolegama koji su napravili vrstan i temeljit posao valorizacije i istraživanja opusa koji je bio nepotpuno zastupljen u hrvatskoj povijesti umjetnosti. Jozo Kljaković je konačno doživio kontekstualizaciju u hrvatskim i svjetskim okvirima.
 
ALEKSA BJELIŠ, rektor Sveučilišta u Zagrebu:
Prekrasno da su okupili toliko djela Joze Kljakovića na jednome mjestu. Ja sam najviše impresioniran s njegovim autoportretima koji su najbolji odraz njegova života u ono vrijeme.
 
MIROSLAV GAŠPAROVIĆ, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt:
Jozo Kljaković s ovom je izložbom došao na svoje mjesto i dobio prostor u hrvatskoj kulturi koji i zaslužuje. Bio je u široj javnosti relativno zaboravljen, ali se s ovom izložbom to mijenja.
 
MATE MEŠTROVIĆ, znanstvenik i publicist:
Kljaković je bio jedan od najbliskijih suradnika moga oca. Poznavali su se gotovo čitav život i proveli teške dane u ustaškom zatvoru na Savskoj cesti. Kljaković je imao tragičan život. No, vidjelo se da mu je ipak drago što je proveo svoje posljednje dane u domovini. Stoga je ova izložba izuzetno značajna kao podsjećanje na ovog važnog umjetnika i veliku ličnost, baš kao što će biti i predstojeća popratna izložba u Atelijeru Meštrović koja se bavi odnosom Kljakovića i Meštrovića.
 
ARSEN DEDIĆ, pjesnik i glazbenik:
Desetljećima traje moje zanimanje za Kljakovića kojeg zaista uvažavam kao slikara. Prvi put sam njegova djela vidio u Šibeniku u crkvi sv.Marka, a kasnije i u sv. Jeronimu u Rimu. Kljaković je značajan slikar i drago mi je pogledati izložbu s mnoštvom njegovih radova.
 
SANJA PILIĆ, spisateljica:
Drago mi je što sam posjetila ovu lijepu izložbu, budući da sam kao mlada, još za vrijeme pohađanja Škole primijenjenih umjetnosti često odlazila u crkvu sv. Marka na koncerte Valtera Dešpalja. Crkva sv. Marka je prepuna Kljakovićevih fresaka pa mi ova izložba pobuđuje mnoge lijepe uspomene.
 
DAVOR VUGRINEC, nogometaš i kolekcionar:
Mislim da je riječ o odličnim djelima velikog slikara, te se može ustvrditi da je retrospektiva uspjela s obzirom da nudi kvalitetan uvid u Kljakovićevo slikarstvo.
 
IVICA PRLENDER, intendant Dubrovačkih ljetnih igara:
Čestitke autorima izložbe. Dugo je vremena hrvatska kultura čekala ovu veliku retrospektivu koja nas dovodi u poziciju da iznova valoriziramo veliki značaj njegovih djela. Na neki način je to novo slikarsko rođenje.
 
JELENA MANDIĆ-MUŠĆET
 
VJESNIK, 27.11.2009.
Najave  RSS
ON-LINE PRIJAVNICE
Pristup informacijama
 
Fondovi EU
 Kulturne politike i rezidencijalni programi


 
Procedura oslobođenja od plaćanja PDV-a