E-građani Moja Uprava Središnji državni portal
NSPC

godišnje izvješce
Kliknite za više
Hrvatski audiovizualni centar
  Zaklada Kultura nova
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA)
Hrvatski restauratorski zavod

Iz medija
KULTURNA BAŠTINA  >  "Nagrada Vicko Andrić"  >  "Nagrada Vicko Andrić" za 2012.
Obrazloženje za dodjelu „Nagrade Vicko Andrić“ za životno djelo – Miljenko Domijan, prof.
  
Puna četiri desetljeća Miljenko Domijan jedan je od vodećih stručnjaka u području zaštite kulturne baštine u Republici Hrvatskoj. Njegova posvećenost spomenicima datira od sad već davne 1975. godine kad počinje aktivno i vrlo intenzivno sudjelovati u praktičnoj obnovi kulturnih dobara u Zadru i zadarskom kraju. Kao dugogodišnji ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru, u suradnji s kolegama, uzdigao je na zavidnu razinu tu ustanovu presudnu za čuvanje, zaštitu, obnovu i prezentaciju svakovrsne baštine u široj regiji. Osim administrativne zaštite organizirana je i dobro vođena restauratorska radionica koja sada djeluje u sklopu Hrvatskog restauratorskog zavoda. Obnove crkve Sv. Šime u Zadru i Sv. Ambroza u Ninu nagrađene su prestižnom nagradom za kulturu „Slobodne Dalmacije".

Pod Domijanovim vodstvom provedena je cjelovita obnova i revitalizacija jedinog muškog benediktinskog samostana u Hrvatskoj Sv. Kuzme i Damjana kod Tkona. On je vodio i obnovu franjevačkog samostana Sv. Duje u Kraju na otoku Pašmanu, te nekada franjevačkog samostana u Ugljanu. U sva tri samostana uredio je i postav njihovih riznica s resturiranim artefaktima. Na isti je način vodio obnovu i uređenje riznice Manastira Uspenja Bogorodičinog u Krupi kao i postav riznice parohijske crkve Sv. Ilije u Zadru.

Nekoliko godina vodio je, u suradnji s najodgovornijim stručnjacima, kampanje podmorskih arheoloških istraživanja, skrbeći o stručnoj obradi, konzervaciji i adekvatnoj prezentaciji pronađene građe, što je u posljednje vrijeme na najbolji način ostvareno u koordiniranju radova restauracije brončane antičke skulpture Apoxiomenosa za što je podijelio godišnju nagradu „Vicko Andrić" i „Europa nostra" s troje najvažnijih suradnika.

Posebno zauzeće iskazuje u pripremi očuvanja kulturnih dobara od ratnih razaranja, te u ratnoj i poratnoj obnovi cijelog niza vrlo značajnih spomenika. Vrhunac tih napora je vraćanje izvornog izgleda i funkcije, nakon miniranja u Domovinskom ratu, franjevačkog samostana u Karinu. Pritom je u mukotrpnom, ali izrazito nadahnutom i uspjelom radu, proveo rekompoziciju njegovih uništenih dijelova, koja se odlikuje na samo materijalnom reemanacijom već i obnovljenim duhom franjevaštva.

Kao predsjednik državnog stručnog povjerenstva vodi obnovu kupole katedrale Sv Jakova u Šibeniku, a u Dubrovniku je dva desetljeća vodio međunarodno Stručno savjetodavno povjerenstvo za obnovu grada, s predstavnicima UNESCO-a. Za taj je rad dobio nagradu grada Dubrovnika 2010. godine. Osim toga djeluje i kao član Savjeta za obnovu spomeničke cjeline Vukovara, Vučedola i Iloka.

U zavičaju na otoku i u gradu Rabu organizirao je i vodio više opsežnih zaštitnih radova na kulturnim dobrima među kojim valja izdvojiti obnovu ostataka crkve Sv. Ivana i njezinog zvonika, zvonika Sv. Andrije,te sklopa katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja je nagrađena nagradom „Europa nostra" Europske unije za očuvanje kulturne baštine.

U susjednoj Bosni i Hercegovini, na zamolbu franjevaca iz Podmilačja, organizirao je i vodio obnovu u ratu porušene crkve Sv. Ive iz XV. st., u cjelosti vrativši simbolično prošteničko, pa čak i višekonfesionalno ozračje mjesta.
Usporedno sa zaštitom spomeničke baštine Miljenko Domijan imao je veliku ulogu u njezinoj prezentaciji na domaćoj i međunarodnoj razini. Bio je suradnikom i tehničkim koordinatorom nekoliko velikih izložbi na državnoj razini, kao što su „Sjaj zadarskih riznica" (u kojoj je i koautor kataloga ) u Zagrebu, te one o hrvatskoj sakralnoj baštini u Vatikanskim muzejima i hrvatskoj renesansi u Parizu i Zagrebu, a potom francuskoj renesansi u Zagrebu. Značajan doprinos hrvatskoj prisutnosti u europskim povijesno -političkim prilikama XIV i XV st. ostvaren je i na izložbi o kraljevskoj obitelji Anžuvinaca u romaničkoj benediktinskoj opatiji Fontevraud. Bio je koautorom ideje i postava izložbe o likovnoj baštini Franjevačke provincije Sv. Jerolima.

Istražujući umjetničku baštinu hrvatskoga priobalja Domijan je objavio veći broj stručnih i znanstvenih radova. Stručno je obradio niz sakralnih zbirki. Postavio je brojne stalne i povremene izložbe s odgovarajućim katalozima, primjerice, o otočnoj i bukovičkoj pučkoj arhitekturi. Među tim radovima izdvaja se monografija o Riznici župne crkve u Ninu, te nadasve njegova opsežna monografija o umjetničkoj baštini otoka Raba: „Rab grad umjetnosti". Vrijedni su i njegovi katalozi izložbi o hrvatskim kulturnim dobrima na listi svjetske baštine UNESCO-a, odnosno radovi o urbanom povijesnom graditeljstvu na našem priobalju u izdanju Ministarstva kulture. Među važnije radove istraživačkog karaktera valja ubrojiti i stručni dio nominacije spomeničkog sklopa na rimskom forumu u Zadru za listu svjetske baštine UNESCO-a.

Miljenko Domijan je svoja znanja vješto i na iznimno zanimljiv i poticajan način prenosio slušateljstvu i mlađim generacijama. Predavao je osnove estetske kulture i nacionalnu baštinu na Višoj turističkoj školi, zaštitu spomenika kulture na katedri za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru, te na diplomskom studiju zaštite graditeljskog naslijeđa u Splitu. Povremeno kao predavač surađuje s poslije diplomskim i redovitim studijem povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te na doktorskom studiju Arhitektonskog fakulteta također u Zagrebu. Kao gost predavač sudjelovao je na poslijediplomskim specijalističkim studijima u Rimu (ICCROM ) i Bambergu.

Spajajući strast za obnovom spomenika, ljubav prema ljepoti prirode i neprestanu želju za otkrivanjem nepoznatoga, Miljenko Domijan stvorio je i bogat fotografski opus. Fotografijom se bavi u sklopu radnih zadataka, no jednako tako pokušava zabilježiti i zadržati povijest, ljepotu i prolaznost stvari na fotografijama umjetničkog i osobnog karaktera, predočenim na izložbama „Anima et Copus", „Bukovačka priča" „Terra Toscana" i drugima.

Sudjelujući u radu važnijih tijela Domijan je član Znanstvenog vijeća za turizam HAZU, član Savjeta prostornog uređenja države, te predsjednik povjerenstva za povijesnu jezgru grada Zadra i stalni član upravljačkog vijeća Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.

Za svoj rad dobio je više priznanja i nagrada među kojima treba spomenuti orden Danice s likom Marka Marulića, talijansku državnu nagradu na europskoj razini ,,Pasquale Rotondi" za očuvanje kulturne baštine u ratnim neprilikama, te u tri navrata godišnju nagradu za skrb o kulturnim dobrima u Hrvatskoj „Vicko Andrić." U svibnju 2011. godine dobio je nagradu HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u RH u području likovnih umjetnosti (očuvanje kulturne baštine ).
 
Raznovrstan, bogat i stvaralački opus Miljenka Domijana, u najvećoj mjeri usredotočen na zaštitu kulturne baštine, teško nalazi paralele u Hrvatskoj. Domijanov odnos prema baštini iskazuje su u poštivanju povijesnih zadanosti i karaktera spomenika i ambijentalnih cjelina, ali i u želji da njihova obnova ostvari novu vrijednost za suvremeni život ljudi. Fleksibilan do mjere koja ne ugrožava identitet spomenika, Domijan je uvijek spreman boriti se za njegovu bit a učiniti ustupak nevažnome, posebice ako se time pridonosi revitalizaciji života i novoj svrsi baštine. Njegova energija osobito se iskazala u doba Domovinskog rata i najteže ugroženosti baštine, kad se riječju i djelom zauzimao za spas ugroženih spomenika, a poslije rata prionuo njihovoj obnovi. Snagom svoga karaktera, iskustva i znanja, postao je neprijeporan i vodeći autoritet u domaćim i međunarodnim krugovima stručnjaka na području zaštite spomenika. Više terenski praktičar nego kabinetski teoretik, Domijan je uvijek na licu mjesta osjetio istinske probleme i nastojao ih na najbolji način riješiti - za dobrobit baštine i za njezine baštinike. Odlazeći iz „aktivne" četrdesetogodišnje konzervatorske službe u više nego zasluženu mirovinu, Miljenko Domijan može se osvrnuti na plodno polje svoga djelovanja s ne jednim, već nizom izvanrednih postignuća na području zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj.



Obrazloženje za dodjelu godišnje „Nagrade Vicko Andrić“ Odsjek konzervacije-restauracije Umjetničke akademije u Splitu, Sveučilišta u Splitu
 
Odsjek konzervacije-restauracije Umjetničke akademije u Splitu, Sveučilišta u Splitu utemeljitelj je i prvi organizator vrlo prepoznatljivih danas već međunarodnih konferencija studija konzervacije-restauracije. Naime 2004. godine održana je prva takva konferencija u Splitu koja je tada okupila studente splitskog i zagrebačkog studija konzervacije-restauracije Odjela za restauriranje i konzerviranje umjetnina zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. U idućim godinama im se pridružuju studenti Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, a godinu dana kasnije studenti dodiplomskog i poslijediplomskog studija restauracije Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Ljubljani te ona time postaje međunarodna.

U 2012. godini Odsjek konzervacije-restauracije Umjetničke akademije u Splitu bio je domaćin devete po redu Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije s kojom je uspostavio neke nove standarde u organizaciji i načinu prezentacije strukovnih, profesionalnih, ali i obrazovno-znanstvenih zadaća koje se postavljaju ne samo pred studente kao buduće stručnjake već i pred njihove nastavnike i mentore. Po prvi puta konferencija je dobila i vlastitu web stranicu (http://www.konferencija-restauracija.com/konferencija/prijašnje-konferencije.html) putem koje su postavljeni standardi i kriteriji studentskih izlaganja koji su podignuti na vrlo visoku razinu, a sve u cilju što bolje edukacije studenata i njihove pripreme služenja znanstvenim aparatom. Na taj način se konzervatorsko-restauratorska struka u samim začecima obrazovanja budućih stručnjaka usmjerava ka interdisciplinarnom znanstvenom pristupu. Po prvi puta se uvela i prezentacija studentskih postera, a kriterij izvrsnosti se dodatno istakao tijekom devete konferencije na način da se uvela i nagrada za najbolje studentske radove u nekoliko kategorija. Novoustanovljena nagrada „Zvonimir Wyroubal“ dodatni je poticaj kompetitivnom odnosu kako među studentima tako i među njihovim mentorima.

U sklopu iste devete konferencije održan je i okrugli stol na temu stjecanja uvjeta za polaganje stručnih ispita i licenciranja konzervatora-restauratora. U moderiranoj raspravi sudjelovali su bivši studenti splitskog studija konzervacije-restauracije te pozvani stručnjaci iz Ministarstva kulture RH, Službe za kulturu i umjetnost Grada Splita, splitskih ustanova u kulturi i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Na taj način Odsjek konzervacije-restauracije potiče i usmjerava razvoj struke uzimajući u obzir stvarne i životne probleme mladih konzervatora-restauratora čiji se problemi te općenito problemi struke mogu riješiti združenim djelovanjem svih sudionika procesa zaštite kulturne baštine od pojedinca, državnih i javnih institucija pa do lokalne uprave i samouprave. Transkript okruglog stola objavljen je  na web stranici konferencije (http://www.konferencija-restauracija.com/program-konferencije/okrugli-stol.html) kao uostalom i svi drugi materijali poput postera i predavanja.
 
Drugi, još važniji događaj tijekom 2012. godine za koji držimo da je doista obilježio konzervatorsko-restauatorsku struku, zbio se također u organizaciji Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, tehnologije i sporta RH, Ministarstva kulture RH i Grada Splita, organiziran je i uspješno 7. i 8. prosinca 2012. godine proveden prvi kongres konzervatora-restauratora Hrvatske pod nazivom „Konzervacija i restauracija u Hrvatskoj (KRUH) - aktualnosti i vizije“. U Sjevernom tornju Sveučilišne knjižnice Sveučilišta u Splitu okupili su se brojni predavači svih specijalističkih usmjerenja iz Zagreba, Splita, Osijeka, Pule, Rijeke i Zadra, u nekoliko su tematskih blokova, pred oko stotinjak stručnjaka i studenata, kroz dva dana rada, dali cjeloviti presjek aktualnog stanja u struci te otvorili brojna pitanja razvoja i vizije za budućnost. Po već provjerenom receptu kongres je popratila web stranica sa svim relevantnim podacima i uputama i u sklopu koje se nalazi objavljeno svih petnaest izlaganja kao i izložba postera koja je popratila ovaj događaj http://umjetnicka.wix.com/kruh#!). Posebnu pozornost na kongresu izazvao je okrugli stol održan pod radnim nazivom (Ne)organizirano djelovanje konzervatorsko-restauratorske struke u Hrvatskoj, na kojemu se naročito razglabalo o formalno-pravnom okviru djelovanja konzervacije-restauracije. Diskusija pokazala koliko je još neriješenih pitanja u okviru konzervatorsko-restauratorske struke i koliko su nužni i potrebni susreti i dijalog ovakve vrste. Odsjek konzervacije-restauracije, organizacijom i održavanjem prvog nacionalnog strukovnog kongresa prepoznao je važnost javnog i prepoznatljivog djelovanja u okviru kojega se isključivo na profesionalnoj i znanstveno-interdisciplinarnoj razini najbolje mogu posvijestiti i unaprijediti svi oblici pojedinačnog i javnog djelovanja na zaštiti kulturne baštine u Republici Hrvatskoj .

Djelovanje Odsjeka konzervacije-restauracije Umjetničke akademije u Splitu koji u kontinuitetu, trajno i strpljivo a nadasve promišljeno, odgovorno i profesionalno, doprinosi konzervatorsko-restauratorskoj profesiji kao zasebnoj stručnoj i znanstvenoj disciplini, a kojoj je i nadalje potrebna svekolika afirmacija kako bi trajno osigurala svoje mjesto i status s razvojnim potencijalima u sustavu zaštite kulturne baštine.

Oba događaja koja su ostvarili tijekom protekle 2012. godine su  izvanredan doprinos u zaštiti kulturne baštine, a  bitno utječu na razvoj konzervatorsko-restauratorske struke i unapređenje sustava zaštite kulturne baštine.




Obrazloženje za dodjelu „Nagrade Vicko Andrić“ za doprinos lokalnoj zajednici - Zdenka Predrijevac, dipl. ing. građ. – pročelnica Konzervatorskog odjela u Vukovaru
 
Zdenka Predrijevac rođena je 1963. godine  u Osijeku gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, te dio studija. Diplomirala je 1988. na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Položila je stručni ispit za zvanja u Državnoj upravi.
Nakon studija kao volonter i vanjski suradnik s izraženim interesom za spomeničku baštinu stječe praksu na arhitektonskom snimanju i istraživanju kulturnih dobara u okviru tadašnjega Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku. U službi zaštite stalno je zaposlena od 1992., te je uz najbolje stručne ocjene prošla sve stupnjeve konzervatorskih zvanja, do statusa konzervatora-višeg savjetnika. Bila je u teškim postratnim danima višegodišnja voditeljica izdvojenog Ureda Službe zaštite u još okupiranom Vukovaru od 1997. godine, potom pročelnica Konzervatorskog odjela u Osijeku 2005.-2007., a od 2007. do danas je pročelnica Konzervatorskog odjela u Vukovaru koji je i utemeljen njenim osobnim zauzimanjem u vrlo složenim materijalnim, prostornim i kadrovskim uvjetima.
Tijekom Domovinskog rata diljem Hrvatske više je godina aktivno sudjelovala u radu Posebne stručne komisije za popis i procjenu ratnih šteta na spomenicima kulture u okviru koje je stekla specifična ekspertna znanja osobito dobro primijenjena u višegodišnjem vođenju obnove Vukovara.

Novoutemeljena kategorija 'Nagrade Vicko Andrić' za doprinos lokalnoj zajednici ustanovljena je zbog valoriziranja upravo ovako svestranog i predanog konzervatorskog djelovanja koje je i na formalnoj i na neinstitucionalnoj razini pozitivno i afirmativno obilježilo stručno prisustvo konzervatora na lokalnom terenu, gdje se i s minimumom mogućnosti mogu postići izvrsni rezultati na obnovi i popularizaciji spomeničke baštine. U tom smislu posebno ističem sljedeće doprinose Zdenke Predrijevac koji ju nesumnivo kvalificiraju za dodjelu navedene nagrade:
  • Počevši od 1997. (to je još vrijeme okupacije Hrvatskog Podunavlja i uprave UNTAES-a) tijekom punih je 16 godina – do danas - organizirala i vodila obnovu spomeničke baštine u ratu razorenog Vukovara i šire okolice. Nakon 10 godina osobnog nastojanja uspjela je u Vukovaru utemeljiti samostalni Konzervatorski odjel, kadrovski ga ekipirati a u suradnji s Gradom ustrajnim je radom osigurala i kvalitetan prostor u kojemu Odjel danas djeluje. Povijesna urbana cjelina Vukovara po stupnju razorenosti i brojnosti stradalih kulturnih dobara nesumnjivo je najkompleksnije područje djelovanja Službe zaštite u RH, a taj je posao iznimnim osobnim entuzijazmom koordinirala upravo kolegica Predrijevac (od procjene ratnih šteta, do sudjelovanja u istražnim radovima, poslovima dokumentiranja, formuliranja uvjeta i neposrednoga konzervatorskog nadzora nad  svima  u Vukovaru do sada obnovljenim povijesnim građevinama, autorske priprave stručnih i popularizacijskih tekstova te sudjelovanja na kongresima... do osiguranja donacijskih sredstava za mnoge obnovljene objekte). Do sada je dovršena obnova na 60-ak kapitalnih spomeničkih građevina i sklopova u Vukovaru i okolici (popis je u privitku).
  • Inicirala je i u najvećem dijelu pripremila aplikacijsku dokumentaciju za uspješni međunarodni program 'Ilok – Vučedol – Vukovar: istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine', za što je RH od Razvojne banke VE dobila potporu od 226 milijuna kn (u 75% iznosu), što je najveći iznos međunarodne pomoći uložene u obnovu spomeničke baštine u Republici Hrvatskoj uopće! U okviru toga projekta kolegica Predrijevac je bila voditeljica obnove barokne jezgre Vukovara, a potom i voditelj konzervatorskog nadzora cijelog Projekta. Provedena je sredstvima Projekta složena, vrlo uspješna obnova teško postradalog kompleksa Eltz (10 građevina), vukovarske barokne jezgre (12 građevina), te kapitalnih spomenika Iloka (dvorac Odescalchi, franjevačka crkva, kompleks zidina, turski hamam itd.), te prezentacijski i muzeološki program na arheološkom lokalitetu Vučedol.
  • Uz navedene konzervatorske poslove, Zdenka Predrijevac kontinuirano surađuje s raznim gradskim stručnim službama, pa je tako sudjelovala u izradi i verifikaciji svih urbanističkih dokumenata Vukovara (PPUO, GUP, UPU Centra, UPU Vučedola i dr.), a od prvog dana je članica gradskog Povjerenstva za ocjenu arhitektonskih projekata u kojemu je dala presudan doprinos na podizanju razine novih arhitektonskih realizacija u gradu Vukovaru. Najuže surađuje i s raznim ustanovama u kulturi, posebice Gradskim muzejom Vukovar s kojim je uz ostale suradnike radila na razvoju prostornog koncepta novoga stalnog postava i organizacije kompleksa Eltz.
Iz svega navedenog razvidno je da je kolegica Zdenka Predrijevac ključna osoba u višegodišnjoj iznimno složenoj obnovi spomeničke baštine Vukovara, te u ustroju Službe zaštite na području Vukovarsko-srijemske županije. Rezultati tog djelovanja međunarodno su prepoznati u brojnim izlaganjima ili objavama uspješnih primjera obnove (dvorac Eltz, Franjevački samostan, Palača Županije, barokna jezgra, kompleks iločke citadele...), kao i u međunarodnoj financijskoj pomoći za obnovu vukovarske baštine, za koju je uvelike zaslužna upravo kolegica Predrijevac.





Najave  RSS
ON-LINE PRIJAVNICE
Pristup informacijama
 
Fondovi EU
 Kulturne politike i rezidencijalni programi
 
 
Croatian literature